ili ti na srpskom (posto nikada nisam nesto voleo latinski): Preko trnja do zvezda.
Evo zagrebacu po jednoj temi koja me kopka od jedne epizode iz Nisa.
Ja ne gledam tv, jednostavno vec dve godine nemam nekog preteranog razloga da uopste gledam televiziju, jedino sto koristim kao sredstvo informisanja su radio (stara ljubav :)) i Internet (ok, nova ljubav :p ).
Ali saznao sam da krece novi serijal megashittrash&^%!@@! Velikog Brata. Ponovo ce se okusati novi kandidati u zelji da eto osvoje 100 000 eura, postanu poznati i jos ponesto. Cujem da je jedan od kandidata (Burek rekose) spavao bez donjeg vesa. Impozantno nema sta, za divljenje...
I dobijamo polako nove zvezde u nasim zivotima, koje su se preko tv trnja ispele na nebo. Ponovo ce moj komsija postati zavisan od Velikog Brata i cekati tacno odredjeno vreme za ukljucenje iz kuce VB (ili BB).
Ali ovaj put necu da pljujem po takvima, o ovome cu da nastavim drugi put hteo sam da pisem o onima koji su prosli kroz trnje, poceli da se penju na nebo i ponovo pali u trnje.
Dok sam lutao Nisom, i cekao pocetak velikog odmora da bih ponovo otisao u skolu kod drugara, osecao sam glad. Normalno da sam imao zelju da utolim glad :) i svratio sam u pekaru. Ja sam ljubitelj bureka sa sirom, i do sada sam isprobao isti u stotine pekara u mestima u kojima sam bio. Narucio sam isti, ali preko puta sam video svog prijatelja Branka. Izleteh zacas da se ispricam sa njim. Zavrsio sam nakon 10-15 minuta razgovor s njim i vratih se unutra. Izvinih se pekarki sto je cekala, a ona me upita:
"Odakle poznajes Branka?"
Iskreno sokirah se odakle ona zna mog druga, ali objasnio sam joj da se znamo jos sa seminara u Petnici.
"Aha", nastavi pekarka "ja sam mu predavala matematiku u osnovnoj skoli. Isao je u sestom osnovne na republicko iz matematike. A odakle si ti?"
"Iz Priboja" rekoh.
"Bilo je nekoliko njih dobrih matematicara iz Priboja koji su studirali sa mnom, ali eto ostala sam bez posla pa sada radim ovde..." zavrsi pekarka.
Ovo me iskreno mnogo sokirali, ali vec sok je usledio prekjuce kada sam saznao da masinski inzenjer FAP-a prodaje jaja na pijaci kako bi prehranio svoje ukucane.
Ljudi gde mi zivimo, da li vidimo te nekada uspesne i perspektivne ljude, koji su dali zivot za u prvom slucaju za prosvetu, u drugom slucaju za fabriku i grad. Da li mogu da se mere oni pohlepni, glupi i sebicni koje cemo da gledamo 100 dana na tv-u sa ko zna koliko ovakvih primera?
Zasto dozvoljavamo da nad nama vlada poremecen sistem vrednosti, zasto bi za nas mlade "face" bili oni koji su glupi a ne oni koji su pametni? Spavati bez donjeg vesa pred kamerama, skinuti se go pred kamerama, vrsiti nuzdu pred kamerama. Hajde procitajte ovu recenicu izvucenu iz konteksta. Kako vam zvuci, da li je ovo normalno za nas intimni zivot?
Sada procitajte ovu recenicu:
Diplomirao na vreme kao jedan od najboljih studenata, uvek je bio vredan i za primer na poslu, u drustvu postovan kao pametna osoba.
Ovi sto ce biti tu stalno na tv-u u narednih 100 dana, budu i prodju, za godinu dana cemo ih se usputno secati, za 2 godine nikako. Sistem brzog uzimanja novca je prisutan medju nisko obrazovanim ljudima, ali i ljudima koji su u nevolji i traze pomoc.
Veliki brat nije emisija u kojoj pruzamo pomoc takvima vec podrsku...
I ovaj serijal ce proci, ja planiram ponovo u Nis u istu pekaru. Na pijacu cu za koji dan...
Wednesday, September 26, 2007
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment