"Biti čovek rodjen bez svog znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati,postojati. Nositi identitet. Izdrzati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredvidjene postupke svoje i tudje. Ukratko: BITI ČOVEK."
Ivo Andrić
Ponovo se tuzni i tragicni dogadjaji desavaju.
Prekjuce je preminula mlada devojka iz moje skole od izliva krvi na mozak. Juce je bila sahrana. Ne bih da pricam o svemu tome. Ali mnogi tu prisutni su zaboravili sta to znaci biti covek. Ponasali su se gore nego najveci manijaci. Mnogi su se cak i smeskali, pricali gluposti...
Boze da li je to moguce? Jesu li oni normalni, ta devojka je imala samo 15 godina? Kuda ide ovaj svet...
Ne, necu kritikovati, iako to cesto cinim. Kritika drugih retko kada je uspesna kao samokritika.
Eto hteo sam samo da izbacim ovaj citat, jer pitanje je koliko mozemo plivati i koliko moramo postojati? Kako izdrzati pritiske, kako...? Ukratko nemamo formulu za tako nesto, a odgovor je ZIVOT.
Tuzno je kada se drugi izgube i nestanu u tom okeanu, setimo se njih dok plivamo dalje. Oni su obelezili na neki nacin nas put...
Sunday, October 21, 2007
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment